Još u ranoj mladosti provedenoj u Osijeku pokazao je naklonost prema prirodnim znanostima. Opredijelio se za organsku kemiju na kojem je području i doktorirao. Radio je u Zürichu i Ženevi, te bio voditelj katedre za organsku kemiju Sveučilišta u Utrechtu u Nizozemskoj. Na području steroida ostvario je djelomičnu sintezu muških spolnih hormona androsterona i testosterona. Za te je radove zajedno s Butenandtom dobio 1939. Nobelovu nagradu za kemiju. Dao je značajan doprinos kemiji mirisa i sintetizirao je umjetne mirise. (Preminuo je u Švicarskoj, u Memmernu na Badenskom jezeru 26. rujna 1976.)