preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Poveznice


 

 

Kutak za roditelje

Od srednje škole dijete je manje poslušno???.....
Pitanje:
 
Od upisa u srednju školu primijetili smo veliku promjenu kod naše kćeri. Nakon nastave ostaje u školi tvrdeći da imaju dodatnu nastavu ili slobodnu aktivnost, ali znamo da nemaju. Kod kuće, neprestano je na telefonu. Na mnoge smo načine pokušali ispraviti njene neprihvatljive postupke i loše navike – strogim načinom: zabranom neograničenog korištenja telefona i ograničavanjem izlazaka s prijateljima; blažim načinom: razgovorom s njom, nagrađujući je kada učini nešto kako valja i postizanja  dogovora povoljnog za obje strane. Ali sve to je kratkog daha i ona se ponovo vraća starim navikama. Imam nekoliko pitanja:
 
(1) Kako da postignemo da promijeni loše navike?
 
(2) Je li ukidanje privilegija dobra metoda uvođenja discipline?
 
(3) Ona ima mnogo loših navika, na što je stalno moramo podsjećati i mnogo puta prekoriti. Je li to zdravo?
 
Čini se da time ugrožavamo njeno samopoštovanje, ali ako joj ne ukažemo na to, ona će misliti da je to prihvatljivo i nastavit će s lošim navikama. Ali naše stalno podsjećanje ne djeluje. Što da radimo?
 
(4) Je li to uobičajeno među današnjim tinejdžerima?
 
Ona tvrdi da većina njenih prijatelja ima tu slobodu i pita se zašto je i ona ne može imati. Da li bismo joj trebali dati više slobode?
 
(5) Pročitala sam neke naputke o tome kako komunicirati s tinejdžerima.
 
Ali, kada se otvorim prema njoj u pokušaju da postignem dogovor povoljan za obje strane, ona traži svu moguću slobodu, a zauzvrat obeća da će prihvatiti naša pravila. No nakon nekog vremena dogovor propadne. Kako da postignem da se drži dogovora?
 
(6) Mislim da problem leži u njenom društvu.
 
Prijateljice su joj vrlo slobodnog ponašanja, a u njenom društvu ima i momaka. Ali ona više voli takve prijatelje od marljivih učenika kakve joj predlažemo. Zbog pritiska njenih vršnjaka iz društva ona ustraje u svojem ponašanju. Kako da joj pomognemo da to uvidi i promijeni krug prijatelja?
 
Odgovor:
 
Polaskom u srednju školu, tinejdžeri će se neizostavno početi mijenjati. Promjene uključuju duže razgovore telefonom, frizure po uzoru na one estradnih zvijezda, slušanje pop i rock (ponekad bučne) glazbe i manje vremena za roditelje. Zato roditelji trebaju shvatiti da je sve to dio odrastanja i da njihova djeca nisu zabrazdila. Kako biste imali dobar odnos sa svojim tinejdžerima, trebate:
 
(1) Dati im do znanja da ih razumijete kroz interaktivan razgovor
 
Tinejdžeri ne vole da im „popujete”. Roditelji ili odrasli trebaju s njima razgovarati tako da postavljaju umjesna pitanja tipa: „Zašto ti je nošenje naušnice važno?” Kada osjete da ste zainteresirani da uđete u njihov svijet, prije će poslušati vaš savjet. Kada god vidite nešto što se ne uklapa u vaš pojam dobrog tinejdžera, bolje je da s njima porazgovarate nego da ih korite. Naravno da ih razgovorom i razumijevanjem nećete uvijek navesti da slijede vaše prijedloge, ali time se utire put da vam se mogu obratiti kada se nađu u problemima.
 
(2) Određivanje granica i ograničenja
 
Mada dok rastu tinejdžeri zahtijevaju više slobode, roditelji ipak trebaju odrediti neke granice. Koliko ćete im slobode dati ovisi o situaciji. Kada razgovarate s njima budite odlučni. Izbjegavajte svađanje. Za sebe utvrdite u koje biste njene navike najviše željeli utrošiti energije. Naprimjer, želite li se s njom svađati oko njenog načina odijevanja, oko vrste glazbe koju sluša ili čak oko njenog izgleda? Ili želite više energije utrošiti da se posvetite njenim potrebama? Mnogi stručnjaci kažu da drasli ponekad previše vremena posvećuju razmišljanju o „tinejdžerskoj kulturi”. Prisiljavanjem da slijede naša pravila možda ćemo uspostaviti nadzor, ali ćemo izgubiti naš odnos s njima. Stručnjaci će nam reći da tinejdžeri najbolje reagiraju kada s njima imamo dobar odnos, a ne kada ih nadziremo. Da, teško je ne podsjetiti ih da nešto ne smiju činiti, ali to ponekad ne uspijeva bez obzira koliko se trudili da ju disciplinirate. Zato trebate nastojati otpustiti neke stvari koje bi vas mogle uvući u žučnu raspravu i potruditi se da više vremena provodite s njom u lijepom druženju.
 
(3) 1 korak nazad i 3 koraka naprijed
 
Kada se bave tinejdžerima, važno je da roditelji budu fleksibilni i prijemljivi. Prilikom razgovora s njima, ne budite suviše brzi na „okidaču” već se potrudite slušati i pažljivo promisliti prije no što nešto poduzmete. Ponekad, kada zakoračite jedan korak unatrag, dobivate zapravo više prostora da učinite 3 koraka naprijed.
 
Kod odgoja tinejdžera nema savršenih odgovora. To je faza buntovništva i promjena. Kako vaša tinejdžerica raste, stalno ćete morati iznalaziti i iskušavati nove načine da je „držite na uzdi”. Stoga je bitno da, kada dođe do problema, zauzmete pozitivan stav. Nakon prolaska te faze, sve dok s njom imate dobar odnos, moći ćete s njom imati dublji odnos kada bude zrelija.
smiley
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
DOBRO JE BITI DOBAR RODITELJ
 
 sa portala www.skole.hr prenosimo članak
 
Razgovor i slušanje između roditelja i djece

Autor: Gordana Benat, 29.10.2008
 

Kad bismo proveli anketu među roditeljima u kojoj bismo ih pitali što im je najvažnije na svijetu, veliki postotak roditelja bi odgovorio da im je na svijetu najvažnije njihovo dijete i njegova sreća.
Većina roditelja smatra da prema svojoj djeci postupa dobro, odnosno najbolje što mogu.
Tvrde da se trude što više s njima razgovarati,  provoditi s njima kvalitetno vrijeme, iskreno ih voljeti i ispravno ih odgajati. Nije potrebno sumnjati u njihove izjave.  Ali trebamo se zapitati, prepoznajemo li stvarno vlastito roditeljsko ponašanje u odnosima i komunikaciji s našom djecom? Svi oko nas vide i znaju da ne postupamo dobro s našom djecom, jedino mi sami ostajemo uvjereni da radimo najbolje. 

Djeca su vrlo pronicljiva i kritična. Jesmo li spremni otvoreno razgovarati s djecom o tome kako nas ona vide, osjećaju, doživljavaju? U jednom takvom iskrenom razgovoru bismo mogli otkriti puno o sebi i upoznati svoje stvarno ponašanje. Koliko bi nam to pomoglo da upoznamo bolje sebe i budemo bolji prema njima?

Želimo li uopće postati svjesni svoga stvarnog roditeljskog ponašanja? Lakše je biti svjestan onoga što mislimo da jesmo, nego onoga što smo stvarno. 
Roditelji bi trebali zajedno s  djecom rasti i mijenjati se,  u cilju skladnih odnosa.

Aktivno slušanje

Čovjek ima dva uha, a samo jedna usta, ali ne bez razloga.  Poruka bi bila da treba više slušati, a manje govoriti, što važi i za roditelje.
Djecu treba slušati, a ne im samo govoriti.  Govorom ih nečemu učimo, a slušanjem ih uvažamo. Osjećaj da ih slušamo daje im potvrdu da ih poštujemo, priznajemo kao zasebne osobe vrijedne da ih se sasluša.

Obiteljski razgovori su često jednosmjerni monolozi u kojima roditelj govori, ali ne sluša.
I roditelji bi trebali ponekad saslušati što ima djeca imaju za reći, začudili bi se koliko toga mogu od njih saznati. Žalosno je da se roditelj nađe u situaciji gdje netko drugi zna više o njegovom djetetu od roditelja samog, uslijed toga, roditelji često posljednji doznaju što se događa s njihovom djecom. To nije zato jer premalo na njih paze, niti zato  jer im premalo govore kakva bi trebala biti, nego upravo zato, jer ih premalo slušaju. Djeca bi nam mnogo toga sama rekla kad bismo ih znali slušati.

Razgovor

S djecom treba razgovarati o razgovoru. Jesmo li ikada pitali svoju djecu jesu li zadovoljna kako razgovaramo s njima? Da li žele da nešto izmijenimo u našem razgovoru s njima? Jesmo li ih pitali da li uopće žele razgovarati s nama?
Svakodnevno učimo djecu pristojnosti, načinu na koji trebaju razgovarati s odraslima, kako nas trebaju poštivati, lijepo odgovarati, pristojno oslovljavati, prihvaćati što im kažemo, ne prigovarati, primati kritiku.
Ali, nije dovoljno samo učiti djecu kako da razgovaraju s nama, nego i mi, roditelji i svi odrasli trebamo učiti i usavršavati našu komunikaciju s njima.

Literatura

Brajša, P. (2003.), Roditelji i djeca, Glas Koncila, Zagreb

 

Mama zna najbolje

 

Španjolski su znanstvenici potvrdili da postoji direktna povezanost nutritivnog statusa djeteta i osobe koja djetetu priprema obroke. Naime, istraživanje objavljeno u časopisu Nutrición hospitalaria otkriva da djeca koja kod kuće ručaju obrok koji im priprema majka imaju bolji nutritivni status, kao i manji rizik od debljine u odnosu na djecu kojima hranu priprema neka druga osoba. 

 

Majka je član obitelji koji bi najbolje trebao poznavati nutritivne potrebe svog djeteta te imati i najveće znanje o tome kako pravilno pripremiti obrok za dijete. 

 

Istraživanje o prehrambenim navikama, obiteljskom okruženju i tjelesnoj aktivnosti 718 školske djece u Španjolskoj otkrilo je i značajnu povezanost debljine i sjedilačkih navika djece – što su djeca provodila više vremena pred ekranima (gledanje TV-a, surfanje Internetom, igranje video igrica), to su imala i veće vrijednosti indeksa tjelesne mase. 

Zdrave navike treba usvajati od najranijih dana, a obiteljsko je okruženje i najidealnije mjesto za to. 

 
Izvor: Vitamini.hr


 Djecje samopouzdanje.doc

UPISI 2016/2017


e-Dnevnik


Tražilica



Oglasna ploča

VAŽNI DOKUMENTI

Facebook
 
 

Anketa
Koliko dnevno vremena utrošiš na učenje?






Šibenik

Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 7. 2014.

Ukupno: 1997244
Ovaj mjesec: 1403
Ovaj tjedan: 503
Danas: 54




preskoči na navigaciju