preskoči na sadržaj

Medicinska škola Šibenik

Login
UPISI 2016/2017

e-Dnevnik

Tražilica
Facebook
 
 
Anketa
Koliko dnevno vremena utrošiš na učenje?





Brojač posjeta
Ispis statistike od 3. 7. 2014.

Ukupno: 1992520
Ovaj mjesec: 2625
Ovaj tjedan: 406
Danas: 53

Poveznice


 

 

 

 

4 SASTOJKA ZA BOLJI DAN

1. ZAHVALNOST
Istraživanja pokazuju da osjećaj zahvalnosti pobjeđuje stres, da pomaže našim ciljevima i da se zbog njega osjećamo bolje. Zahvalnost vam može postati navikom, jednostavno svaki dan razmislite o tome na čemu ste zahvalni.

2. KREĆITE SE I SMIJEŠITE
Ne samo da vam vježba pomaže u borbi protiv stresa i da se nakon nje osjećate bolje već i samo promjena izraza lica može utjecati na vaše raspoloženje. Nekoliko studija pokazalo je da čak i namješteni osmijeh može popraviti vaše raspoloženje i smanjiti razinu stresa. Zato nasmiješite se.

3. ODUSTANITE OD PRIGOVARANJA
Dok se žalite gubite vrijeme fokusirajući se na loše osjećaje. No, kada u trenucima frustracije i brige počnete razmišljati o svojim emocijama umjesto da u njih uranjate, počinjete stvarati novo iskustvo. Sljedeći put kada se budete osjećali loše razmislite što je u korijenu tih osjećaja.

4. PRONAĐITE SMISAO
Ljudi koji nalaze smisao u svojim iskustvima osjećaju se manje anksiozno i depresivno. Ako vjerujete da iz svega što vam se događa možete nešto naučiti onda nijedan trenutak nije besmislen i izgubljen.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

BAKINA ŠUTNJA                                                          



Djed i baka su se posvađali. Baka je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim mužem.
Idućeg je dana djed zaboravio na svađu. Ali se baka uopće nije obazirala na djeda i nije htjela govoriti. Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha.
Djed je napokon stao prevrtati po policama i ladicama. Trajalo je to nekoliko minuta, i baka se više nije mogla suzdržati: „Što to tražiš, za ime Božje?“
„Hvala Bogu! Našao sam“, odgovori djed s nestašnim smješkom. „Tvoj glas".

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Picture

 

"Ja sam Gabriel" igrani film koji progovara o Božanskoj intervenciji u našem svakodnevnom životu i snazi molitve koja može učiniti stvari novima.

http://www.youtube.com/watch?v=1V6hu0PBAqQ

 

 

 

 

 

 

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PET STVARI U ŽIVOTU KOJE SE NE MOGU VRATITI



Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brže prošlo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a s druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu. U sebi je pomislila: „Ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...“ Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: „Baš me zanima što će sada napraviti!“
Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
“Ovo je zaista previše“, pomisli djevojka, šokirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše, GLEDAJ s pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je već bačen;
- Riječ nakon sto je izrečena;
- Mogućnost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kada je prošlo;
- Ljubav za koju se ne bori.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 Sv.Filip Neri

Picture

Predivan i zabavan film o ovom svecu  možete pogledati

http://www.youtube.com/watch?v=d-e1Ma33cFI

 

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Osam stvari koje svatko može naučiti od sv. Petra

1. To što si rodom iz zadnje selendre, ne znači da ne možeš postati značajan čovjek.

2. Iako si ribar, ako te ne ide, vrijedi poslušati i savjet tesara.

3. Imaj vjere, pa ćeš i po vodi hodati.

4. Ne uznosi se – učitelj će te izgrditi.

5. Ne pravi se pametan i hrabar ako te obična sluškinja može uplašiti.

6. Ako si mudar, razumjet ćeš što ti se želi reći, čak i ako ti to govori pijetao.

7. Znaj se pokajati – u tome je veličina.

8. Budi spreman na promjene – i ribar može čuvati ovce.

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Balon i igla

Foto: Flickr/Four12

 

Neki je mladi pravnik predivno uredio kancelariju. Kao krunu svega postavio je luksuzni telefon na stol da bi djelovao što otmjenije i važnije. Došao je jedan klijent. Prvi klijent! Nije to bila mala stvar, mislio je. Odmah je trebalo ostaviti dojam.

Zato je klijenta, za početak, pustio neka čeka oko četvrt sata. Da bi na njega napravio još veći utisak, kad je ovaj napokon ušao u kancelariju, započeo je glumiti važan telefonski razgovor.
“Moj dragi generalni direktore, mi ovime samo gubimo vrijeme… Da, da, ako stvarno hoćete… Ali ne ispod dvadeset tisuća eura… Odlično — odlično, dakle dogovoreno… Zbogom!”
Odloži slušalicu, razvuče slavodobitni osmijeh na licu i pogleda klijenta.

No ovaj je izgledao silno zbunjen. Gotovo zabezeknut, primijetio je mladi pravnik. Uspio je, dakle, ostaviti čak i bolji utisak nego što se nadao, pomisli. Nasmiješio se još jednom, ovaj put umilno, ne bi li ohrabrio klijenta.

“Što želite dragi gospodine?” upita razdragano.

“Ja… ja sam iz HT-a, došao sam vam priključiti telefon!

N.A. i P.N.

***

Kad se malo okrenemo oko sebe primijetimo koliko životne energije ulažemo u glumatanje. Što smo sve spremni napraviti da imamo kuću na kat, dobar auto (bar bolji od susjedovog), da možemo dijeliti svoje vizitke, da nas se vidi, čuje, zapazi, da se dojmimo. Kao da sva naša životna srž ovisi o tim stvarima. Ako izgubimo status, koji mislimo da smo stekli, čini nam se da ćemo prestati postojati. Ako ovo samo malo bolje promotrimo, vidjet ćemo da se redovito smijemo ili rugamo drugim ljudima zbog ovakvih stvari. Vjerujte, i drugi se ljudi rugaju nama kad nismo s njima u društvu. I mi, i ti drugi, umorni smo od glumatanja, i upravo zato se više ničemu u životu ni ne radujemo. Jer sve što radimo, radimo za publiku — poput glumca u kazalištu… Ali u našem slučaju predstava nikako da završi, nekada ni do smrti. No ako nas je Bog sve zamislio i stvorio iz ljubavi, ako nas je htio baš ovakve kakvi jesmo, ako nas je urezao u svoje dlanove, kako to kaže u Starom Zavjetu, možemo li onda reći da se udaljavamo od Njega ako pokušavamo biti nešto drugo od onoga što zaista jesmo? Da, udaljavamo se. A što je čovjek dalje Boga, Boga koji je temelj njegova bića, to ima veću potrebu napuhavati se poput balona, kao i odvjetnik iz priče, a sve u želji da vrati osjećaj da je ljubljen, da vrati osjećaj samopoštovanja i sigurnosti, koje je, napustivši Boga, izgubio. Odmorimo se zato od naših maski i uloga i vratimo se Bogu i vratit će nam se, s Bogom, sigurnost, ljubav i životna radost.

Petar Nodilo SJ

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

Zrikavac

ZRIKAVAC I NOVČIĆ

Neki indijski mudrac imao je prijatelja koji je živio u Milanu. Upoznali su se u Indiji gdje je Talijan bio s obitelji na turističkom putovanju. Indijac je kao vodič pokazivao Talijanima znamenitosti svoje zemlje.

Milanski ga je prijatelj, iz zahvalnosti, pozvao da bude gost njegove obitelji. Htio mu je uzvratiti gostoprimstvo i pokazati znamenitosti Milana. Indijac je u početku odbijao, ali najzad, kako je prijatelj iz Italije bio uporan, pristane. Tako se jednoga dana pojavio u milanskoj zračnoj luci Malpensa. Sutradan su pošli u šetnju središtem grada. Indijac je čokoladnom bojom svoje puti, crnom bradom i žutim turbanom privlačio pozornost prolaznika, dok je njegov domaćin bio ponosan što ima tako egzotičnog prijatelja.

Na Trgu San Babila Indijac odjednom zastade i reče: „Čuješ li ti isto što i ja?“

Talijan se načas pribra i osluhne, ali odgovori da ne čuje ništa osim buke gradskog prometa.

„U blizini je zrikavac, čujem ga kako pjeva“, nastavi Indijac siguran da dobro čuje.

„Varaš se“, usprotivi se Talijan, „čuje se samo gradska buka. Konačno, otkud ovdje zrikavac?!“

„Ipak sam u pravu, čujem zrikavca kako pjeva“, odvrati Indijac odlučno i počne pretraživati obližnje grmlje. Začas pokaže sumnjičavom prijatelju prekrasna zrikavca koji se zavlačio u rupu ljutit što ometaju njegov koncert.

„Jesi li vidio da je bio zrikavac?“ upita Indijac.

„Istina je“, prizna Talijan. „Vi Indijci imate puno bolji sluh od nas Europljana…“

„Opet se varaš“, nasmiješi se mudri Indijac. „Pazi sad…“ On izvadi iz džepa novčić i neopazice ga baci na pločnik.

Istoga se časa osvrne četvero ili petero prolaznika.

„Jesi li vidio?“ upita Indijac. „Novčić je zazvonio tiše od zrikavčeve pjesme, a vidio si koliko ga je ljudi čulo.“

Priče koje ti nudim slične su zrikavčevoj pjesmi u gradu: traže trenutak pozornosti za glasove koje smo zaboravili, za glasove i pjesme koje nosimo u sebi a govore o plavom nebu i čistom zraku, o snovima i otkucaju srca, o želji za zagrljajem i suosjećanjem, o čudnom Bogu koji je došao i pita dopuštamo li da nas spasi.

Bruno Ferrero

 

 

 

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sveti Leopold Bogdan Mandić
[ 12.5.2013. ]

U Padovi je četrdeset godina neumorno ispovijedao, od jutra do mraka.

Na današnji dan 1866. godine u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj, rođen je sveti Leopold Bogdan Mandić. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a ulaskom u kapucinsku zajednicu dobio je ime Leopold. U svojoj je obitelji bio najmlađi od dvanaestero djece oca Petra i majke Dragice, rođene Carević. I Leopold svjedoči da je svu pobožnost i osjećaj prema Crkvi baštinio od svojih roditelja. Za majku je govorio da joj zahvaljuje sve to što jest, a otac je malog Bogdana svako jutro vodio u crkvu i na svetu pričest, što je u ono vrijeme bilo veoma neobično.

Njegova dobrostojeća obitelj u novim gospodarskim okolnostima, nije uspjela očuvati svoje imanje i zapala je u bijedu. Stoga je Leopold, kao veliki ispovjednik, iz vlastitog iskustva znao tješiti sve one koji su mu se u nevolji obraćali. Od malih nogu je u Herceg Novom doživio iskustvo odijeljenosti kršćanske braće. Stoga je poželio posvetiti se spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Budući su tamo živjeli oci kapucini, i mladi Bogdan je pomislio da će tako najlakše ispuniti svoju želju. U dobi od 16 godina napušta rodnu kuću i odlazi kapucinima u njihovo središte u Udinama.

Za svećenika je zaređen 1890. godine. Kratko je boravio u Zadru, Kopru i Rijeci, a onda je dobio službu ispovjednika u Padovi. Premda je želio raditi među odijeljenom braćom, shvatio je da će to biti u ispovjedaonici, u kojoj je sljedećih 40 godina neumorno ispovijedao od jutra do mraka. Odlučio je da će svaka duša koja mu dođe i zatraži pomoć biti njegov Istok. Prorekao je da će samostan u Padovi biti razrušen u bombardiranju, što se i dogodilo, ali je njegova ispovjedaonica ostala netaknuta. Kad je o. Leopold umro 30. srpnja 1942. godine, njegov sprovod bijaše priznanje njegove svetosti. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine.

Ovo prisjećanje na život svetog Leopolda možemo zaključiti jednom njegovom porukom:

'Prolazi svijet sa svojim olujama, nepravdama i zlom.
Samo je Bog vječan i svakome će dati plaću koju zaslužuje.
Zbog toga se isplati biti dobar prijatelj svima.'

 

............................................................................................................................................................................................................................................................................

Prava ljubav, dakle, čini dobro, blagoslivlja, moli, ne osuđuje, prašta i daje. Ona je odraz Božje ljubavi i u svemu joj je slična, a najljepše ju je opisao apostol Pavao:

“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije npristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.” (1 Kor 13,4-7)


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

10 savjeta kako moliti

Deset korisnih savjeta mistika karmelićanina sv. Ivana od Križa o tome kako trebamo moliti.

10 savjeta kako moliti

1. Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga.

2. Koliko se više pouzdaješ u stvari koje te odvraćaju od molitve, toliko ćeš manje imati pouzdanja u Boga; ne možeš služiti dvojici gospodara!

3. Otac izgovara samo jednu riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji možeš i čuti.

4. Pronađi stoga tiho i samotno mjesto i tamo se pomoli. Utroši svu snagu i polet svoje volje da Ga zazivaš i blagoslivljaš.

5. Sjeti se da moliti ne znači puno misliti, puno osjećati, puno činiti. Samo jedno je potrebno: biti voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega; čuvati tajne Božje ljubavi.

6. Pripazi da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu u Bogu i misao okrenutu Njemu. Što bivaš jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu.

7. Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i sjedinjuju nas sa Bogom samim. To su neizostavna i najbolja pomagala za molitvu.

8. Tko bježi od molitve, bježi od svakog dobra. Nikada nemoj napustiti mislenu molitvu jer je ovo snaga duše. Ne brzaj u molitvi. Ne prepuštaj se malodušnosti…nikada.

9. U molitvi ne trebamo puno govoriti niti izmišljati razne ceremonije ili tehnike. Dovoljno nam je ono što nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek sluša. Stoga budi jednostavan. Obzirom na molitve i druge pobožnosti, neka se duše svojom voljom ne mare podavati ceremonijama ni načinima molitve koji se razlikuju od načina što nas uči Isus Krist. Očito, kad su ga njegovi učenici pitali da ih nauči moliti, on ih je naučio sve ono što je potrebno da budemo uslišani od Vječnog Oca, kao onaj koji mu dobro pozna ukus: a naučio ih je samo onih sedam prošnja Očenaša, u kojima su uključene sve naše duhovne i vremenite potrebe, a nije im dao na dohvat mnoge druge riječi ili ceremonije.

10. Oni, dakle, koji su veoma aktivni i koji misle da će svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti cijeli svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da i ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad bi upotrijebili barem polovicu svoga vremena da provedu s Bogom, sve da i nije njihova molitva toliko savršena.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

IZABRAN NOVI PAPA

Novoizabrani papa Franjo nije se poslije obraćanja vjernicima na Trgu svetog Petra vratio u Dom svete Marte u papinskoj limuzini, nego u autobusu s ostalim kardinalima, što pokazuje njegovu skromnu stranu, kazao je rano jutros njujorški nadbiskup kardinal Timothy Dolan, a prenio RTL.

Dolan je rekao da su se kardinali poslije Papina blagoslova vjernicima posebnim minibusevima prevezli od bazilike svetog Petra do Doma svete Marte, gdje su smješteni za trajanja konklava. Ispred zgrade su se poredali kako bi dočekali Papu koji im se trebao pridružiti na njihovoj posljednjoj zajedničkoj večeri kao izborničkoj skupini.

“Očekivali smo da će doći u limuzini koju smo vidjeli kako ga čeka ispred Apostolske palače, ali on je sišao s posljednjeg autobusa s kardinalima. Valjda je rekao svom novom vozaču: “U redu je, slobodan si, idem s dečkima”, u svom prepoznatljivom stilu prepričao je Dolan novinarima.

Unutar rezidencije, za večerom, Papa je pokazao i svoju duhovitu stranu, izjavio je Dolan. “Nazdravili smo mu, a on nam je odgovorio: ‘Neka vam Bog oprosti’”. Kardinale je ponovo nasmijao kada je, misleći na napornih sedam dana priprema za konklave i dva dana konklava, kazao: “Dobro ću spavati večeras, a nešto mi govori da ćete i vi.”
Dolan je novinarima povjerio da im je Papa rekao da će već danas posjetiti svoga prethodnika Benedikta XVI. u Castel Gandolfu.

Njujorški je nadbiskup opisao i emocije koje su zavladale Sikstinskom kapelom kada je kardinal Bergoglio došao do 77. glasa. “Svi smo počeli pljeskati, ali smo onda morali pričekati da se glasovi izbroje do kraja, pa smo ponovo zapljeskali. I onda još jednom kad je prihvatio izbor” 

O karakteru novoga Pape, svjedoči dalje Dolan:”Kada se Franjo vratio iz “sobe suza”, male sakristije pored Sikstinske kapele u kojoj se odjenuo u papinsko ruho, na povišenoj platformi već je bio postavljen papinski tron, ali je ostao prazan jer se Papa odlučio obratiti kardinalima iz stolice koja je bila u ravnini s njihovima”.

Dolan je potvrdio da je Papa uzeo ime Franjo u čast svetog Franje Asiškog, te je izrazio uvjerenje da će njegov izbor biti “poticaj i pravi blagoslov” Crkvi u objema Amerikama. “Svi smo odahnuli jer znamo da imamo dobrog pastira. On je izvanredan čovjek, pouzdan i stabilan, krasne jednostavnosti i iskrenosti”, zaključio je svoj razgovor s novinarima Dolan.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SAVJET U KORIZMI
Vrijedi ovih korizmenih dana pročitati sljedeći naputak što ga daje iskusni pustinjak, redovnik, mladome novaku koji se iskreno trudi pronaći smisao života te želi kroz molitvu uroniti u smisao Svetoga pisma i Božje riječi.
Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića: ‘Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje?’ Mladić se čudi: Kako donijeti vode u vrbovoj košari? Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Stari mu pustinjak veli: Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari.
Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu. I na kraju mu veli pustinjak: “Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista.

Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti ne će uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.”

Korisna i dobra po(r)uka za ovo korizmeno vrijeme. Trajno uvježbavanje u molitvi donosi ploda, čisti dušu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je  svi mogli vidjeti i upitao:

- Što mislite, koliko je teška ova čaša?

- 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.

- Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?

- Ništa! – odgovoriše studenti.

- Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.

- Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.

- Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?

- Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.

- Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?

- Ne! – odgovoriše svi u glas.

- Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!

Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.

- Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.

- PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.

- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.

Nepoznati autor

Priloženi dokumenti:
10pitanja 53.pps

preskoči na navigaciju